Svatko od nas bio je na mnogim sastancima. Priznajte, sastanci su često nepotrebna gnjavaža, gubljenje vremena. Na nekim sastancima se pričaju prazne priče, a onda poslije sastanka, u hodniku govori vlastito mišljenje. Još više mi smetaju sastanci na kojima svi uglas viču, pardon, govore. Dodatno mi zagorčavaju život sastanci na kojima većina puši. Da, znaju biti naporni ti sastanci u našoj hijerarhijskoj civilizaciji. Ima li i u neokulturi sastanaka? O, da.

Veliko mi je zadovoljstvo pozvati vas na proslavu “začetka prve neokulturalne zajednice”! Čast mi je najaviti predavanje svoje drage prijateljice, doktorice arheologije, Constance Piesinger iz Amerike, koje će se održati u nedjelju 17.06.2007., s početkom u 19:00.
Nakon predavanja pozivamo sve one koji su završili neodance radionice da nam se pridruže na plesu do ponoći i to u voćnjaku naše nove kuće, pored bazena (naravno, u slučaju kiše, uvijek nas čeka dvorana!).

Predavanje o kojem je riječ, dr. Piesinger će toga dana održati ujutro u Budimpešti gdje zajedno sudjelujemo na otvaranju vrlo zanimljivog i šarolikog “Festivala Boginje” (u petak je najavljena prva NeoDance radionica za mađarske polaznike). Odmah nakon jutarnjeg predavanja krećemo za Hrvatsku i navečer smo s vama!

"Možeš pratiti moje putove... Radosti koje sam živjela i suze dok sam odlazila stvorili su bisere na mojim cestama."

Često sam se selila, i te sam stihove napisala tijekom jedne selidbe. Da li će i preseljenje u Badličan donijeti na moj put bisere tuge?

Posljednjih nekoliko godina svog života Jospeh Campbell često je govorio o Mariji Gimbutas, izrazito žaleći što njena istraživanja o neolitskoj Europi nisu bila dostupna tijekom šezdesetih godina kada je pisao svoju knjigu “Božje maske”. Da su bila, govorio je, “sve bi promijenio”. Rad Marije Gimbutas Campbell je usporedio s Champolionovim dešifriranjem egipatskih hijeroglifa. On nije jedini u tom prepoznavanju. Ashley Montagu, antropolog, tvrdio je “da nam je Marija Gimbutas dala dragocijeni ključ za buduća istraživanja unutar antropologije i arheologije”.

Moglo bi se reći da je cijela zamisao neokulture koju provodimo u život utemeljena na rezultatima istraživanja Marije Gimbutas. U njenu čast objavljujemo njen kratak životopis kojeg je napisala njena biografinja Joan Marler.

Na Adrianovom blogu sam pročitala zanimljiv komentar: "Može li jedan post tipa "neokultura za početnike" tj. nekoliko ideja o tome kako neokulturalni način života ukomponirati u onaj život koji većina nas živi... "

Upravo to sam i ja prije pola godine pomislila: zašto mijenjati sve, pa i u ovom gradskom, uobičajenom životu mogu mnogo toga promijeniti...

" Ali, čim bi se vrtlar približio svom vrtu, korak bi mu se produžio, pokreti postajali skladni i precizni. Poznavao je poimence svaku biljku, svaku životinju. Bilo je dosta onih koji bi navečer, u vrijeme kada se produžuju sjene dolazili razgovarati s njim, kako bi se obogatili njegovim znanjem o godišnjim dobima, povrću i voću, onom jednostavnom mudrošću kojom ga je podario svijet kojim se bavio." (Frederic Richard, Gospodin vrtlar)

Stvaranje naše neokulturalne zajednice me podsjeća na pravljenje mozaika. Kamenčić tu, kamenčić onamo i slika je sve jasnija. Kojim kamenčićima se trenutno igramo?