Prije šest godina (2001.) u Makedoniji je otkriveno iznimno važno neolitsko nalazište, na brdu pored sela Kokino. Postoji nekoliko kamenih platoa koji dominiraju nalazištem, a očigledno je da su postavljeni prema istočnom horizontu.
Iako se radi o prirodnom obliku stijena, očigledni su tragovi ljudskog rada i prilagodbi. Pronađeni su dragocijeni keramički materijali, tipični za neolitska nalazišta.
Tijekom drugog tisućljeća prije Krista to je mjesto korišteno kao opservatorij, što ukazuje na vrlo visoku razinu kulture i znanja. Također, očigledno je da se koristilo i u starije doba (neolit).

Pročitajte "Priču o NeoKulturi" - tekst pripremljen za promociju knjige "JEDNO SVJETLO, MNOGO DUŠA", na osnovi kojeg će nastati izložbe umjetničkih radova. Promocija knjige i neokulture može se održati bilo gdje, ali pod uvjetom da skupina umjetnika s tog područja svojim radovima (slike, sklupture ili bilo što drugo) ilustriraju Priču o neokulturi. Budući da je stvaralaštvo jedna od osnovnih postavki neokulture, ovakav način ne najbolji da se primjerom pokaže njezin duh i mogućnosti.

Da li ste znali da je na području Stare Europe - kojem pripada i Hrvatska - prije pet do dvanaest tisuća godina cvjetala zaboravljena civlizacija sasvim različita od današnje? Stari europljani bili su posebni po tome što u njihovom svijetu nije bilo važnijih znakova nasilja ili kriminala, zamisao o sukobu naroda odnosno ratovima nije postojala, prevladavala je društvena ravnopravnost i nije bilo vlastodržaca; žene i muškraci su bili sasvim ravnopravni, a ekološka osvještenost i duhovna tolerancija na zavidnoj razini. Kako je tako nešto uopće moguće? Što su Stari Europljani znali, a mi ne znamo? Jedno svjetlo, mnogo duša na zapanjujući vam način pruža odgovor na to pitanje.