Posljednjih nekoliko godina svog života Jospeh Campbell često je govorio o Mariji Gimbutas, izrazito žaleći što njena istraživanja o neolitskoj Europi nisu bila dostupna tijekom šezdesetih godina kada je pisao svoju knjigu “Božje maske”. Da su bila, govorio je, “sve bi promijenio”. Rad Marije Gimbutas Campbell je usporedio s Champolionovim dešifriranjem egipatskih hijeroglifa. On nije jedini u tom prepoznavanju. Ashley Montagu, antropolog, tvrdio je “da nam je Marija Gimbutas dala dragocijeni ključ za buduća istraživanja unutar antropologije i arheologije”.

Moglo bi se reći da je cijela zamisao neokulture koju provodimo u život utemeljena na rezultatima istraživanja Marije Gimbutas. U njenu čast objavljujemo njen kratak životopis kojeg je napisala njena biografinja Joan Marler.

Na Adrianovom blogu sam pročitala zanimljiv komentar: "Može li jedan post tipa "neokultura za početnike" tj. nekoliko ideja o tome kako neokulturalni način života ukomponirati u onaj život koji većina nas živi... "

Upravo to sam i ja prije pola godine pomislila: zašto mijenjati sve, pa i u ovom gradskom, uobičajenom životu mogu mnogo toga promijeniti...

" Ali, čim bi se vrtlar približio svom vrtu, korak bi mu se produžio, pokreti postajali skladni i precizni. Poznavao je poimence svaku biljku, svaku životinju. Bilo je dosta onih koji bi navečer, u vrijeme kada se produžuju sjene dolazili razgovarati s njim, kako bi se obogatili njegovim znanjem o godišnjim dobima, povrću i voću, onom jednostavnom mudrošću kojom ga je podario svijet kojim se bavio." (Frederic Richard, Gospodin vrtlar)

Stvaranje naše neokulturalne zajednice me podsjeća na pravljenje mozaika. Kamenčić tu, kamenčić onamo i slika je sve jasnija. Kojim kamenčićima se trenutno igramo?

Tko će bolje opisati povijest nastanka prve neokulturalne zajednice od čovjeka koji ju je odsanjao, zamislio i pokrenuo? Pročitajte kako je Adrian doživio svoj put od sna do ostvarenja, i kako su napravljeni prvi koraci prema početku života u neokulturi.

"Mislim da sam imao pet ili šest godina kad sam prvi put pomislio kako je svijet nepravedno i neuravnoteženo uređen. S deset mi je prvi put palo na um da bi ga se, možda, moglo urediti i malo drukčije. S trinaest sam znao da ne želim živjeti na način koji mi se nudi, a s dvadeset i jednom sam odlučio da ću stvoriti svoj "svijet" u kojem će se živjeti drukčije. Vjerujem da nisam bio jedini koji je tako razmišljao u tim godinama. No, moja iskra se nije ugasila kako to već biva u većini slučajeva, već je tinjala, živa i goruća, dok sam ja skupljao različita iskustva i polako sazrijevao sve dok nisam bio spreman da se iskra pretvori u plamen. Za to mi je trebalo gotovo dvadeset godina! Morao sam navršiti četrdesetu da točno spoznam što želim i na koji ću način stvoriti taj svoj svijet!"

Prije šest godina (2001.) u Makedoniji je otkriveno iznimno važno neolitsko nalazište, na brdu pored sela Kokino. Postoji nekoliko kamenih platoa koji dominiraju nalazištem, a očigledno je da su postavljeni prema istočnom horizontu.
Iako se radi o prirodnom obliku stijena, očigledni su tragovi ljudskog rada i prilagodbi. Pronađeni su dragocijeni keramički materijali, tipični za neolitska nalazišta.
Tijekom drugog tisućljeća prije Krista to je mjesto korišteno kao opservatorij, što ukazuje na vrlo visoku razinu kulture i znanja. Također, očigledno je da se koristilo i u starije doba (neolit).