Završava se razdoblje tišine, a odmorili ste se i od neokulturalnih tekstova. Danas ću vam otkriti kako izgleda tipičan dan u našoj zajednici. Buđenje je u pet sati, vježbamo i zajednički meditiramo. Nakon toga, odlazimo u vrt i kopamo, zalijevamo, beremo... Doručak je u osam, i onda se svatko prihvaća rada u svom Talentu. Na ručku, u trinaest sati, obavezno ispričamo što smo radili, i koliko je tko zaradio tog dana. Odmor, zapravo zajednička šetnja šumom, i onda opet rad u Talentu. Nakon popodnevne meditacije, rad na zajedničkim, plemenskim aktivnostima. Poslije večere malo plesa ili šetnja. I spavanje...Sviđa vam se?

Meni ne.

Zato i ne živim na takav način. A kako onda zapravo izgleda "tipičan dan"? Ne mogu vam to reći, jer jednostavno: ne znam. Jer ne znam kada se tko od nas ujutro budi. Ni gdje, ni s kim. Da, pretpostavljam da svi meditiramo ujutro, ali svatko ima svoj ritam. A i nemamo duhovnu policiju da provjerava meditiraju li svi redovito.

" OK", pomislit ćete, "ali na poslu mora biti reda i discipline." Svi samostalno zarađujemo, kada i koliko radimo, koliko tko zarađuje – pojma nemam!

"Barem onda ručate zajedno," nestrpljivi ste shvatiti naše zajedništvo. Ponekad. I dobar je to osjećaj sjediti i ručati s prijateljima!

"Pa vi niste zajednica, nego skupina individualaca,"možda ćete na kraju zaključiti. Da, mi smo poprilični individualci. Koji pomažu jedni drugima. Nekad samo savjetom o dobrom električaru (nekoliko nas još je u građevinskim pričama), a nekad svakodnevnim kuhanjem ručka dok ostali surfaju (ili pokušavaju surfati ).

Individualci koji lako transcendiraju granice svoje individualnosti. Ali ne po dekretu i pravilima, nego spontano - plešući zajedno, meditirajući zajedno, radeći u vrtu ili voćnjaku zajedno. I snivajući zajedno isti san. I ostvarenje tog sna je razlog zašto smo ovdje, zajedno. A ne zato što netko od nas ne bi mogao živjeti sam. Čini mi se da je najbolji test za zajednički život (pa makar i za obični, klasični brak) sposobnost da prije toga možeš i znaš biti sam.

I zato danas, kao ilustraciju ovog teksta, s vama dijelim fotografije, iz samo moje tišine.

Komentar/a

Piše adi dana 2007-08-16 18:51:05 Uh, uh... tko bi rekao da to nije tipičan dan u našoj zajednici?! Iskreno, kako si počela članak, mislio sam da se šališ - a onda shvatio da se doista šališ! Super!!!

Piše greentea dana 2007-08-18 17:04:33 čim si počela s buđenjem u pet, meni pao mrak na oči! baš mi drago da se zezaš! i da vam je tako dobro. stvarno zvuči vrlo dobro.

Piše KalleBaah dana 2007-08-19 14:29:40 zvuci ok ali... koliko je dugoročno gledano takav naćin života održiv?

odgovori Piše Zeljka dana 2007-08-20 21:22:11 KalleBaah:Koliko je naš način života održiv,pokazat će vrijeme. Čvrsto vjerujem(o) da jeste. Zbog čega konkretno mislite da nije održiv?  Greentea:Danas sam se, ničim izazvana probudila u pet, bilo je prekrasno...dakle, sviđa se meni ponekad ili češće (ili uvijek, tko voli...) buditi u pet. Važno je da NE moram, nego to želim.

Piše adi dana 2007-08-21 08:38:08 Zeljka, imam osjećaj da si zbunila ljude...     Moraš sada bez šale napisati kako stvarno živimo!

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!