Od jeseni intenzivno promatram kamenje. Odjednom kao da u njemu vidim život koji mi je ranije izmicao. Iznenada sam odlučio raditi kamene "skulpture". "Skulpture" su pod navodnicima jer... pa više se radi o slaganju kamenja jedno na drugo ili jedno pored drugog. Možda je to zbog neokulture (znate, neolitik, "mlađe kameno doba"), a možda i zbog nekih drugih razloga, ali osjećam kako moram izraziti i taj dio sebe. U kamenu. Za sada sam napravio dvije. Jedna je od kamena s otoka Krka, a druga s obale pored Jadrije (Šibenik). Izgledaju sasvim dobro...

Teško ih je nazvati nekim imenom. Za ovu prvu kažu da ima nešto od Boginje koja sklupčano sjedi, rukama obujmivši koljena. Netko drugi je rekao da je poput ljubavnika – jedan drži glavu drugom u krilu… Hm. Možda je upravo u tome stvar, da svatko vidi svoje…

Kad mi dođe ta “ljubav prema kamenu” onda promatram nekim posebnim pogledom. Vidim kamen i neki njegov dio koji me na nešto podsjeti. Primjerice, ova prva skluptura u sebi sadrži nekoliko kamenova koji nalikuju na glavu kobre. Možda zato ipak nekako podsjeća na Boginju?

Nakon što sam ju napravio, izdržala je netaknuta do snijega. A snijeg joj je dao posebnu dimenziju…

Mislim da se njezin raspad dogodio zbog hladnoće, a zatim topline. Jednostavno joj se gornji dio urušio sam u sebe. No, ništa zato. Kod ovakvih tvorevina nema vezivnog sredstva, pa je zapravo i poželjno da ih s vremena na vrijeme “presložite”. Možda se unutar nje pokažu neki novi oblici.

Mislim da se upravo to dogodilo moem prvom kamenom djetetu. Sada izgleda sasvim drugačije! Čak mislim da je dobila na dinamizmu i gracioznosti!

U to vrijeme sam složio svoju drugu sklupturu. Ona je najprije nastala na obali mora, u trenutku, ah, nazovima ga, kontemplacije. Toliko mi se svidjela da sam ju odmah vidio tamo, pored prve, u južnom kutu dvorišta s labirintom. Što kažete?

Ova kamena ljepotica ne pruža se samo u vis, već su joj dijelovi i na zemlji. Mislim da je i ovdje riječ i zmiji ili barem zmijskom repu koji neodoljivo podsjeća na spiralni labirint.

I na posljetku ću vas ostaviti s jednom zajedničkom fotografijom načinjenom prije sedam sati ujutro, tik nakon izlaska Sunca. Ovdje se ne radi o pogrešnoj ekspoziciji ili razlijevanju boje. To jest, radi se o ovom drugom – crvenilo je bilo od Sunca! Mnogo puta sam već primijetio da jutarnje nebo iznad Centra ima tu neobičnu crvenu boju, a eto sad su i moje ljepotice pocrvenile zbog toga!

Vjerujem da će slaganje ovih kamenih ljepotica biti dobra priprema za građenje grada labirinta u šumi!

Komentar/a

Piše Senka dana 2008-01-17 14:26:06 Strašno volim kamen, kuče od kamena, pa i skulpture od kamena...najviše onog s mora! Jako lijepo!  Pozdrav od S

Piše spastuo dana 2008-01-17 14:34:01 Jako lijepo.   Znam još neke ljude koji s mora vuku kući kamenje , no uvjek je problem u veličini i kilaži (vidim da tebi to i nije toliki problem). No i mene već jedno vrjeme intrigira morski kamen, ali više onako brušenje i pravljenje raznih malih figurica i slikica u kamenu. No nikako da se više posvetim tomu. Vjeovatno zbog proostora. Ne može čojvjek vjerovati koliko prašine nastane od malo brušenja kamena.     Pozdrav s željom izgradnje još kamenih struktura

Piše levant dana 2008-01-18 08:35:08 meni su skulpture odlične svaka čast...samo...kamen je s mora. Svi odnose kamenje. Kamen spada tamo.  Zašto se ne naprave skulpture od kamena koji je uokolo?

Piše adi dana 2008-01-18 09:04:38 Ah, levante, i ja sam to pomislio. Ali, uokolo nema kamenja - za labirinte ćemo ga morati kupovati. Gledam na to kao na dio dragog mi okružja...

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!