Protekle (četverodnevne!) prvosvibanjske praznike proslavili smo udarnički, jedino smo umjesto srpa i čekića koristili grablje i motike. U pomoć su nam stigli prijatelji: Marijana, Željko, Katarina i naša biljna mentorica Zorica. Osim što smo posijali cijeli vrt ( a to je u našem slučaju, veeeliki posao), lijepo smo se zabavljali a i pošteno izmorili! No, zahvaljujući mentorici Zorici otišli smo i korak dalje.

Pripreme za vrtne radove su počele, a kako drugačije nego pripremama – alata, sadnica, sjemena...i još je puno toga bilo na popisu koji nam je Zorica poslala. Stavku o klupi i važnosti uživanja u vrtu sam ignorirala. Još sam bila u fazi MORAM.

Prvi zajednički doručak u četvrtak i pravljenje planova dalo je naslutiti da ću možda i uživati u cjelodnevnom radu na zemlji.

Cijeli prvi dan smo pripremali gredice, mjerili, kopali, grabljali, čistili zemlju od tragova korova. I dok smo mi pripremali gredice, Zorica je nas pripremala da riječ moram zamijenimo sa volim. Pri planiranju rasporeda poštivali smo složeni ljubavni život biljaka, saznali smo tko koga voli toliko da žele biti zajedno u gredici, tko je kome dobar susjed, a koga treba posaditi na što većoj udaljenosti.

Da ljubav nije samo interna stvar biljaka shvatila sam u petak na varaždinskoj tržnici gdje smo kupili ostatak potrebnih sadnica, tamo sam vidjela kako žene koje su uzgojile biljke i Zorice koja sve te biljke poznaje, vole te nježne biljke.

No, moram je nepovratno iščeznulo tek kada smo posadile prve biljke. Dotada smo već izgubile rukavice, i s puno ljubavi dodirnule zemlju i u nju zasadile kadulju, mentu, lavandu....a onda i povrtne sadnice. Već drugog dana dan je bio prekratak, već je pala noć, a mi smo još sadile.

U subotu smo osim sadnje, počele i sjetvu. Večer prije, na malom seminaru smo razno sjemenje namočili u čaj od stolisnika i kamilice, ali i naučile kako na samom početku izgledaju biljke koje kupujemo u trgovini. Svo to sjeme nam je pribavila Zorica, a ja zamišljam drvenu škrinju u kojoj ćemo mi za koju godinu čuvati sjeme naših biljaka.

Da bismo znale gdje je što, Linda je pažljivo zapisivala raspored svega posađenog i posijanog, ima tu raznih zapisa: bundeva nad bundevama, Anđina blitva, debeli zagrebački (paradajz)...U obližnjoj šumi gdje niče nebeski grad labirinata smo skupili zemlju i visoke štapove za naš zemaljski vrt.

U nedjelju sam shvatila kako sam umorna, ali taj umor je nestao nakon toplog tuširanja i pola sata sunčanja...A ostao je dobar osjećaj ljepote i korisnosti u kojoj sam sudjelovala. I zahvalnosti svima koji su radom, sjemenom i sadnicama, a posebno znanjem i ove godine stvorili prekrasan vrt. (Dakle, hvala: Marijani, Željku, Katarini, Lindi, Željki, Ceciliji, Antoniji, bezimenim varaždinkama, Braci, Aleksandri, Adrianu, i najviše našoj čarobnici za bilje Zorici Blagaić).

Komentar/a

Piše priroda dana 2008-05-15 09:39:00 Zaista prelijepo i korisno! Kad sam pročitala ovaj članak učinilo mi se kao da i ja osjećam bol u svakom mišiću i, istovremeno, beskrajno zadovoljstvo zbog učinjenog posla i znanja koje ste stekli. Čestitam!

hvala Piše Zeljka dana 2008-05-15 13:21:14 Hvala, prekjučer sam se vratila s puta i vrt me ugodno iznenadio -toliko toga je izniklo, i naočigled raste...

Piše spastuo dana 2008-05-23 22:58:04 Da jako lijepo. A svatko ko je upoznao Zoricu zna da vam je i bilo zabavno. Svima lijep pozdrav, a posebno Zorici od Stipana iz ZD

prekrasno Piše cebovic dana 2009-03-05 14:45:24 imala sam vrt sedam godina, kada sam zbog velikih promjena u kvartu prestala uživati u tome bila sam nesretna, ali sada sam ponovo sretna.

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!