Sada mi stvaranje neokulturalnog života izgleda tako normalno i prirodno, da se tek jedva prisjećam da sam i imala neke dileme, i da me je ponekad bilo i strah kako će sve ispasti. Osnovni pokretač za promjenu je bila želja da i živim onako kako mislim da treba živjeti. Da ne pričam kako bi bilo dobro kada bi…, i kako bi svijet bio ljepši i bolji kada bi ljudi….nego da krenem tako živjeti. I krenula sam. Zapravo, krenuli smo.

      Nakon što smo stvorili koncept, Deklaraciju o neokulturalnim zajednicama, krenuli smo taj koncept oživjeti. Iako su drugima oko mene vidljiviji vanjski koraci ( poput kupovine kuće, rušenja zidova, brojnih vodoinstalaterskih i električarskih radova, kupovine namještaja) pravi koraci su oni oku nevidljivi, suptilno stvaranje povezanosti sa svojim neokulturalnim suputnicama/ima.

     Kako smo dogovorili da ja budem u plemenu zraka, moj doprinos stvaranju (i razumijevanju) neokulture je područje komunikacije. Odabrali smo da ova stranica bude naš uobičajeni put komunikacije s vama. Ne i jedini. U jesen prošle godine smo imali i cjelodnevni „uživo“ susret sa zainteresiranima, i svakako ćemo to ponavljati. Osim komentara koje ostavljate uz tekstove, povremeno dobivam i vaše mailove. Uvijek me obraduju, u nekima su riječi podrške, često me pitate o različitim aspektima neokulture.

     I uvijek redovito stižu i pitanja možete li doći k nama. Netko bi samo došao posjetiti nas, upoznati nas, vidjeti i omirisati neokulturu. A netko bi se i preselio k nama. Na različita pitanja odgovaram različito, no svima koji žele doći k nama (povremeno ili stalno) objašnjavam da mi ovdje ŽIVIMO. I da u tom svom životu imamo različite aktivnosti, i da ne možemo sjediti doma i čekati da nas netko razgledava. Eto, jednom godišnje (u budućnosti, možda i češće) tu smo i za razgledavanje. Naravno, svi koji dolaze na različite aktivnosti u Centar za neokulturu sretnu i nekog od nas, najčešće Adriana i Aleksandru koji vode aktivnosti u Centru.

     I ako se nakon pročitanih knjiga o neokulturi, redovitog čitanja ove stranice, više puta pročitane Deklaracije, u vama probudi iskra za neokulturu, što s njom? To što se već sutra ne možete doseliti k nama, ne znači da se vatra mora ugasiti. Zajednički život je ozbiljna stvar i potrebno je puno više od iskre. Svima koji tu iskru nose u sebi, omogućili smo da kao naši pripravnici upoznaju neokulturu, upoznaju sebe i svoje prave želje i sposobnosti, i onda možda, ili nam se pridruže ovdje, ili stvore novu neokulturalnu zajednicu, ili…

      Osnovna ideja pisanja ovog teksta, kratki osvrt na moju prvu godinu, je zapravo neostvariva jer tek sam počela pisati, a tekst više nije kratak. O svemu drugom, ili sam (smo) već pisali ili ću tek pisati. A za ovaj „jubilarni“ tekst još samo osobna ispovijest – što se sa mnom i mojim životom dogodilo, u drugim područjima života. Ukratko : kad sam napravila veliku promjenu u samom temelju života, kao lavina u svemu su se počele događati promjene. Nenamjerno, neplanirano...ali sve je postalo bolje, nekako svjetlije i potpunije. Kao što je nebo u koje upravo gledam kroz grane cedra u vrtu, isto ono od prekjučer i jučer, a nikada kao danas nije bilo tako duboko i plavo.

Komentar/a

Piše priroda dana 2008-06-10 22:20:12 Čestitam Ti na prvoj godišnjici i na svim stvarima koje si u toj godini doživjela, spoznala, otkrila i na svim tim promjenama koje, očito, potvrđuju da si ispravno odabrala slušajući unutarnji glas. Od srca Ti želim još bezbroj takvih, i još ljepših, godina.

Piše Zeljka dana 2008-06-11 12:24:52 Hvala!

Vjera Piše cebovic dana 2009-06-25 18:13:28 Vratili ste mi vjeru i zato Vas volim

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!