Petak poslijepodne, kraj zahtjevnog radnog tjedna. Umor me je vukao u krevet ili pred TV. Ipak sam otišla u vrt, radnog elana sam imala tek toliko da do vrta dovučem vreću krumpira, koja je navodno težila pet kilograma, a zapravo je imala pet tona. I onda, posebna glazba tišine koju povremeno prekidaju ptice, jednostavni miris zemlje, i samo jedna misao/osjećaj: "Kako je ovo dobro!"

   "Kako je ovo dobro," pomislila sam i dok sam za nedjeljni ručak brala matovilac posijan prošle jeseni. Kako je to dobro, cijele godine pronalaziti nešto u vrtu. Povrće nekad ubiremo po planu, a zna biti i zanimljivih iznenađenja.

   Postoji još jedan dobar (najbolji, dapače) razlog zašto volimo raditi u vrtu. Svi mi koji vidimo kako je naša civilizacija nakrivo nasadjena smo mnogostruko utkani u nju, svojim naučenim načinom života. I što je još gore, civilizacija je utkana u nas, u naše misli, osjećaje, predrasude, potrebe. Puno je još posla pred svima nama, a najbolju pomoć u otkrivanju svoje prave ljudske prirode nam može dati upravo priroda.

   Zato, posadite nešto, proljeće je pravo vrijeme za to. A možda je baš ovo proljeće pravo vrijeme i da posijete drugačiji način života?!

Komentar/a

Piše cebovic dana 2010-03-29 09:35:18 Kako poznata, topla i ozdravljujuća priča.

Piše adi dana 2010-05-04 13:41:11 Jako je dobro!

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!