Ah, opet sastanak...
22. Svibanj 2007.

 

Svatko od nas bio je na mnogim sastancima. Priznajte, sastanci su često nepotrebna gnjavaža, gubljenje vremena. Na nekim sastancima se pričaju prazne priče, a onda poslije sastanka, u hodniku govori vlastito mišljenje. Još više mi smetaju sastanci na kojima svi uglas viču, pardon, govore. Dodatno mi zagorčavaju život sastanci na kojima većina puši. Da, znaju biti naporni ti sastanci u našoj hijerarhijskoj civilizaciji. Ima li i u neokulturi sastanaka? O, da.

Bez sastanka prije godinu dana, možda ne bi bilo ni ove zajednice. Pamtim i sastanak u jesen prošle godine, kad smo definirali kako i tko kupuje kuću. (Bez kuće nema doma!) I sastanak prvog siječnja, kada smo zapravo osnovali zajednicu, još pod utiskom Deklaracije koju smo čitali i diskutirali prije i poslije novogodišnje ponoći. Mnoge sastanke smo održali virtualno, dopisujući se elektronski.
Svaki naš sastanak je bio važan, i po nečemu poseban! Nedavno, prošlog petka, sastanak smo održali prvi puta u vrtu, uživajući u proljetnom suncu, razigranim pticama (i još razigranijim psima) i trešnjama iz našeg voćnjaka. Bio je poseban jer je na njemu bio i naš novi član-pripravnik. I jer smo na sastanku, osim o kupovini kosilice i prskanju voćaka, razgovarali i o velikim projektima. O njima ćete čitati kada iz sna prijeđu u javu, a to ce biti vrlo brzo!

Dakle, ima sastanaka u neokulturi. A kakvi su? Naravno, bez dima cigareta. Bez vike i bez pričanja svih u isto vrijeme. I ono što je najvažnije, razgovaramo otvoreno i nemamo potrebu, poslije u grupicama pojašnjavati teme sastanaka. Sve dogovore zapisujemo, određujemo rokove, i osobu za provedbu. Oh, da i nema šefova koji nameću svoje neargumentirane stavove.

Nisu sastanci jedino vrijeme kada smo zajedno. Ovaj vikend je u Centru za neokulturu bio tečaj đjotiša, na kojem je većina nas sudjelovala. Kao učitelji, studenti ili kuharice.



Priču o sastancima ću završiti slikom labirinta života i smrti. Porastao je, staze su zazelenile, povrće već raste. Za sada ga redovito zalijevamo (zapravo ga jedino Vlado redovito zalijeva!) i ponekad prošetamo njime. Vjerujem da ćemo ubrzo u labirint ulaziti sa vrećom, ili bar košarom. Kao i u ostali dio vrta!

Komentar/a
Piše adi dana 2007-05-23 12:44:06
Moram priznati da sam oduševljen ovim opisom naših sastanaka! Trebali bi češće... 
P.S. A i ovaj šešir mi ludo dobro stoji! :-)
zanimljivi ljudi
Piše up99 dana 2007-05-24 01:24:20
Delujete kao zanimljiva grupica, pozitivno razlicita i drago mi je za vase dobro druzenje.
Vrt
Piše Rada dana 2007-06-13 12:47:41
Pretpostavljam da cesta u blizini nije prometna.Da imam vrt slikala bih ga češće, da imam vrt labirint svakoga dana. Mislim da i vi to radite, samo ne želite objaviti dok se ne razbuja, ili je možda u pitanju mjesečev kalendar.
Piše struna dana 2007-07-11 07:29:38
Niste valjda kupili motornu kosilicu? Mislim da bi to bilo potpuno u neskladu sa načelima neokulture. Savršeno i uredno pokošen travnjak je izmišljtina naše civilizacije a predstavlja biološku degradaciju zelenih površina. Vama treba klasična kosa za košenje a od pokošene trave treba dobiti sijeno i njime hraniti kuniće.

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!