Tipičan dan
15. Kolovoz 2007.

Završava se razdoblje tišine, a odmorili ste se i od neokulturalnih tekstova. Danas ću vam otkriti kako izgleda tipičan dan u našoj zajednici. Buđenje je u pet sati, vježbamo i zajednički meditiramo. Nakon toga, odlazimo u vrt i kopamo, zalijevamo, beremo... Doručak je u osam, i onda se svatko prihvaća rada u svom Talentu. Na ručku, u trinaest sati, obavezno ispričamo što smo radili, i koliko je tko zaradio tog dana. Odmor, zapravo zajednička šetnja šumom, i onda opet rad u Talentu. Nakon popodnevne meditacije, rad na zajedničkim, plemenskim aktivnostima. Poslije večere malo plesa ili šetnja. I spavanje...Sviđa vam se?

Meni ne.


Zato i ne živim na takav način. A kako onda zapravo izgleda "tipičan dan
"? Ne mogu vam to reći, jer jednostavno: ne znam. Jer ne znam kada se tko od nas ujutro budi. Ni gdje, ni s kim. Da, pretpostavljam da svi meditiramo ujutro, ali svatko ima svoj ritam. A i nemamo duhovnu policiju da provjerava meditiraju li svi redovito.


" O
K", pomislit ćete, "ali na poslu mora biti reda i discipline." Svi samostalno zarađujemo, kada i koliko radimo, koliko tko zarađuje – pojma nemam!




"Barem onda
ručate zajedno," nestrpljivi ste shvatiti naše zajedništvo. Ponekad. I dobar je to osjećaj sjediti i ručati s prijateljima!

"Pa vi niste zajednica, nego skupina individualaca,"možda ćete na kraju zaključiti. Da, mi smo poprilični individualci. Koji pomažu jedni drugima. Nekad samo savjetom o dobrom električaru (nekoliko nas još je u građevinskim pričama), a nekad svakodnevnim kuhanjem ručka dok ostali surfaju (ili pokušavaju surfati ).


Individualci koji lako transcendiraju granice svoje individualnosti. Ali ne po dekretu i pravilima, nego spontano - plešući zajedno, meditirajući zajedno, radeći u vrtu ili voćnjaku zajedno. I snivajući
zajedno isti san. I ostvarenje tog sna je razlog zašto smo ovdje, zajedno. A ne zato što netko od nas ne bi mogao živjeti sam. Čini mi se da je najbolji test za zajednički život (pa makar i za obični, klasični brak) sposobnost da prije toga možeš i znaš biti sam.



I zato danas, kao ilustraciju ovog teksta, s vama dijelim fotografije, iz samo moje tišine.


Komentar/a
Piše adi dana 2007-08-16 18:51:05
Uh, uh... tko bi rekao da to nije tipičan dan u našoj zajednici?! Iskreno, kako si počela članak, mislio sam da se šališ - a onda shvatio da se doista šališ! Super!!!
Piše greentea dana 2007-08-18 17:04:33
čim si počela s buđenjem u pet, meni pao mrak na oči! :zzz baš mi drago da se zezaš! :grin i da vam je tako dobro. stvarno zvuči vrlo dobro.
Piše KalleBaah dana 2007-08-19 14:29:40
zvuci ok ali... koliko je dugoročno gledano takav naćin života održiv?
odgovori
Piše Zeljka dana 2007-08-20 21:22:11
KalleBaah:Koliko je naš način života održiv,pokazat će vrijeme. Čvrsto vjerujem(o) da jeste. Zbog čega konkretno mislite da nije održiv? 
Greentea:Danas sam se, ničim izazvana probudila u pet, bilo je prekrasno...dakle, sviđa se meni ponekad ili češće (ili uvijek, tko voli...) buditi u pet. Važno je da NE moram, nego to želim.
Piše adi dana 2007-08-21 08:38:08
Zeljka, imam osjećaj da si zbunila ljude... :roll  
 
Moraš sada bez šale napisati kako stvarno živimo!  
:-)

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!