Poznate su vam ovakve situacije: krećete na višednevni put, još ćete samo opeglati posebnu košulju i otuširati se... no, baš tada nestaje struje (u cijeloj okolici), na brzinu tražite nešto manje posebno, ali ispeglano, a kako bez struje ne radi ni (plinski!) bojler, na put nosite i domaći miris znoja... Tog dana bila sam malo ljuta, no zamislila sam se – a što bi bilo da struje nema cijeli dan, pa tjedan dana. A vode iz vodovoda? A plina iz plinovoda? Koliko je razumno (a ponosno smo svoju vrstu nazvali sapiens) u tako važnim stvarima (grijanje, prehrana, voda...) ovisiti o vanjskom sustavu, koji nije nepogrešiv niti vječan?

Zato su energetska i prehrambena samodostatnost važni aspekti ideje neokulture. Samodostatnost ne znači izolacija, to ne znači da sve radimo sami, i da nam nitko ne treba. Samodostatnost znači, ako treba – možemo i sami. Puno je lakše shvatiti ideju i nužnost samodostatnosti, nego je potpuno ostvariti. Brojne su niti kojima smo vezani za civilizaciju. Bez struje, ni ovaj tekst na računalu ne bih napisala... kad se zavrne glavni ventil za vodu ( a događalo mi se, zbog kvara...) ne mogu se otuširati... a zimi, ako prestane opskrba plinom, ne radi ni centralno grijanje u kući. Nije lako postati samodostatan, ali treba krenuti. Jedan od prvih koraka su peći na drva, kojima se možemo grijati, a na kojima se može i kuhati. Jako korisne ako zatreba, a prošle zime su nam razvedrile mnoge mutne zimske dane.

Važan korak u samodostatnosti su vrt i voćnjak. Puno je razloga zašto su nam važni. Svježe ubrano (a neprskano, i uzgojeno doista s ljubavlju) povrće iz vrta nema cijenu. Zbog opasnog porasta cijene svih namirnica, pa i voća i povrća, vlastita hrana postaje i ekonomska prednost. Osjećaj sigurnosti, da ako treba, možemo sebi pribaviti dovoljno hrane bez supermarketa i hrane iz hladnjača je također važan. A užitak rada u vrtu, dodirivanja zemlje, svakodnevno uživanje u rastu prekrasnih biljaka... je toliko snažan, da smo se svi zapalili za vrt, iako većina nas nikada ranije nije ni sanjala da će u ruci držati motiku ili grablje.

Uz vrt, i prehrambenu samodostatnost, ide i navodnjavanje. U dvorištu kuće imamo bunar koji je tu stajao i skupljao prašinu. Dok, jednog dana... nisu došli stručnjaci (pod mentorstvom Ladislava, našeg Brace za sve) i popravili pumpu u njemu, povezali ga sa novokupljenim rezervoarom za vodu, na koji je spojen sustav za navodnjavanje. I tako sada voda iz bunara, kad mi to poželimo, teče po vrtu. Kap po kap. Ovog trena nam nije potrebno da ta voda teče i kroz slavine u našim kupatilima, ali ako zatreba...

Sve su to samo počeci, i još je puno toga što ćemo napraviti kako bismo što manje ovisili o hirovima civilizacije. Učimo od drugih, učimo od prirode. Pogledajte, zelena salata je već  postala samoobnovljiva..

Komentar/a

Sta se desava? Piše KalleBaah dana 2008-09-07 17:04:56 Sta se desava sa neokulturom? Nema novih textova nista... ni slova ni glasa

Vi ste raj na zemlji, a ja sam se skoro Piše cebovic dana 2009-05-19 18:05:11 Moje su haljine boje prirode; boje godišnjih doba. Zelena boja proljeća poziva te na igru, žuta boja ljeta na ozbiljnu igru, smeđa boja jeseni na žetvenu igru, a tamna i crna na mirnu igru zime.    Anđeo Uriel - Duša zemlje: "Mene ne možeš imati, a opet sam stvarniji od svega šo imaš. Mene ne možeš kupiti, uništiti kupnjom, jer ja sam sada dio tebe kao što si ti dio mene, neuništiv, nepotkupljiv. Vrijeme je da ja i ti napokon obavimo svoj zadatak, pobrinemo o Zemlji hraniteljici s veseljem igrajući igru života.    Anđeoska poruka: "Gdje si se zagubila, dušo čovječja, želeći ovladati neovladivim, želeći kupiti nekupljivo? Jesi li zaboravila, u svom zaboravu, na sve zadane igre Majčice Zemlje, na Ljubav kojom te Bog darovao da njome vladaš zemljom i njezinim stanovnicima? Jesi li zaboravila, dušo, na sebe, svoju igru života, pa sad živiš u tuzi uništavajući neuništivo? Dok te Majka Zemlja svojim bogatstvom daruje, sjeti se ljubavi kojom je tebe Otac darovao te i ti njoj uzdarjem uzvrati. Nestat će tvoja tuga, Majka svih Majki tvoje će suze obrisati, a zemlja će raj koji čekaš ponovo biti. Sjeti se, sjeti dušo!

cebovic Piše cebovic dana 2009-05-20 15:37:29 naslov gore nije potpun, treba biti: "Vi ste raj na zemlji", a ja sam se skoro izgubila u " paklu"

Samo je registriranim korisnicima dopušteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.

Powered by AkoComment 2.0!